Noć u hramu prozirnih zidova
петак, 29. јануар 2016.
Molitva
Ne budi me
suvise je tesko
napolju vetar samara.
Moje oci pronosis
kroz neke tudje, neznane,
mene gubis u vrtlogu,
mene delis cudno, spokojno,
a ovde satovi stoje
I zato, ne budi me
jer necu biti ista.
недеља, 10. јануар 2016.
Epilogue
Kad se nada raspada
Delići stakla mog života
Skupljaju zvezde
Da ugase ono malo sjaja
Koji si mi jednom dao
Ostajem i dalje prosjak
U tom redu za sreću
Čekajući ruku
Ruku da me istihne
Da mi utehu da
Meni, koja najmanje o sreći zna
петак, 8. јануар 2016.
Zastave
U ovaj mali kofer
spakovala sam sve zastave svoje
Krećem nepoznatim putem
putem svile i trnja
Do mesta
na kome će
sve moje zastave
da se vijore
уторак, 5. јануар 2016.
Sklonište
Sklonište
Prozirna zima
sklonište ima
tvoje sam ja
moje si ti
Ogrni zagrljaj moj
utopli se
pogledom istopi me
jer tako zima prolazi
Proći će vreme
proći će sneg
Ostaću tvoje ja
Ostaćeš moje ti
Viber Pesnik
понедељак, 4. јануар 2016.
Kapljice
Kapljice
Ko si mi ti
što kradeš moj smeh,
a napolju samo drvena ruka
na kapiji
stoji nepomično
i ne mrda.
Ko si?
Новији постови
Старији постови
Почетна
Пријавите се на:
Постови (Atom)