уторак, 29. децембар 2015.

Dark matter

Traveling nearly a mile underground in an elevator referred to as “the cage” is not exactly for the faint of heart. Enter Science Friday video producer Luke Groskin. He ventured deep into a rural South Dakota mine to learn about the Large Underground Xenon Experiment, or “LUX.” There, scientists like Richard Gaitskell are hoping that the LUX detector—shielded by thousands of feet of rock—will capture evidence of dark matter particles interacting with regular old matter. Groskin and Gaitskell join Ira to talk about the ongoing hunt for dark matter.
You can watch Luke Groskin’s documentary, “4850 Feet Below: The Hunt for Dark Matter,” here:

The Hunt for Dark Matter

понедељак, 28. децембар 2015.

Naslovi naših života


Bila je to knjiga, neobična za čitaoca, smislena za pisca. Bila je to knjiga bez uobičajenog sadržaja. Njen sadržaj su činili samo naslovi.
U njoj je, bez puno reči, bio opisan ceo jedan život.

Naslovi se pišu sami. Iz nekih, meni neobičnih razloga, kod čoveka postoji potreba da objasni svaki. Zato odvajkada postoje gomile knjiga koje jedan čovek, u svojoj ograničenosti, nikad ne stigne da pročita. Možda je u tome simbolika nestanka najveće Aleksandrijske biblioteke. Nije bila potrebna.

Nije, jer se te knige ne skupljaju. Svako svoju nosi sa sobom. Desi se, kad se dve sretnu, napiše se isti naslov i one nastavljaju zajedno.

Ne zaboravimo da su se naučni "fariseji i književnici", naslednici duha skepse, smejali Schliemannu kad je u potragu za Trojom pošao s Homerovom Ilijadom pod mišicom. Možda je umetnost dublji depo memorije od ljudskog pamćenja.

No, kada se čovek oslobodi mehaničkih stega, zemlju će nastanjivati najplemenitija rasa ljudi. Ljudi koji će nositi svoje naslove, mešati i praviti nove sa drugima i živeti čekajući da se napišu novi, zajednički.

Moja ambicija u ovom tekstu se odnosila na analizu naše indomašinske civilizacije, koja mi se u mnogim aspektima ne čini ljudskom. Intenzivan osećaj otudjenosti, uzdigao me je do alegorijske hipoteze.

U medjuvremenu ću možda shvatiti...



"Dubok je bunar prošlosti."
Thomas Mann

субота, 26. децембар 2015.

Citat dana

Niko me nema pravo učiti kako ću biti sretan.
Kant

Aforizam dana

U životu kao i u tramvaju. Ko god hoće naglo napred, mora da obori nekolicinu iz sredine.
Vladimir Bulatovic Vib

Nemiri

Biješe gradja zida njegova jaspis u gradu kao zlato čisto, kao čisto staklo. Grad je bio sazdan od pojasa kristalnih gradjevina koje su menjale boju. I površine su se njihove menjale i preobražavale jedna u drugu. Sve se u tom gradu stalno menjalo u blagom pokretu.

Po njemu su se kretali ljudi nepoznate rase. Tanani, vrlo visoki, nalik na senke nevidljive zore. Imadjahu zlatne oči, zlatnu kosu. Išli su nedotičući tlo ispod sebe.

I ona je bila medju njima. Lebdela je. Nestajala s mesta na kom više nije htela da bude, i pojavljivala se kao vizija na mestima na kome je to htela, gde joj je bilo dobro.

Trg u gradu je bio pust.
Slika se izmenila. Bila je u nekom hramu. Hram je imao prozirne zidove. Činilo se da nemaju kraja. Ma koliko prema nekom zidu išla, nikad do njega nije dospevala. Hram je ličio na tamnu unutrašnjost univerzuma.

Osetila je vodu na licu, otvorla oči. Senka joj je zamračila svest.
- Nesvestica će proći, morate još neko vreme mirovati.
- Šta se dogodilo?
- Scopolamine.

Na vratima koja su se topila, stajao je on. Nije ušao. Stajao je na pragu i zurio u nju kao da je prvi put vidi. U pogledu je bilo straha, odvratnosti, ali i radoznalosti.

-Nije to voda, suze su to.

Morala je ostati dosledna sebi i iluziji svoje snage. Ludilo nije odsustvo logike. Ludilo je logika uneta u nemoguće.

- Onda si saznao istinu, A.
- L.!
- Da, A., ja sam.

L. devojka iz drugog sveta koja ga je štitila, a on je nju izdao.

- Nisi me ti izdao A. nego tvoj razum. A razum ne pripada nama.
- Možeš li da mi oprostiš?
- Kao što vidiš, nisu me našli.
- Zašto se nisi javljala?
- Njihove kontrole ometaju telepatsku transmisiju.
- Kako si sada uspela?
- Postoji nešto jače i od njih.
- Šta sam to sanjao?

Uspravio se na krevetu. Kakvu je to istinu saznao? Ma kakva da je, postoji jos jedna - njena.

Bio je to san o drevnom Hramu.

Maji

Noću više ne sanjam, već danju samo
i zato ne spavam mnogo, kako bih sanjao
jednu reku,
jedan splav
i devojku jednu.

Još jedan završen san,
još jedan divan dan,
još jedan pogled u daljinu.

Rekli bi da lud sam,
a ne znaju
kako je lepo ono u šta gledam.

Često je vreme najveće breme
jer uvek nam nedostaje još jedan čas.
Nemoj da sumnjaš, prepusti se samo
jer ima još mnogo vremena za nas.

Viber pesnik

петак, 25. децембар 2015.

Aforizam dana

Nemajući prethodna iskustva Bog stvori čoveka.
Vuk Gligorijević

Citat dana

Hiljade sveća se mogu zapaliti od jedne, a život te sveće se neće umanjiti. Sreća nikada nije umanjena kada je podeljena sa drugima.
Buda